Hide Notes 

Slide 1: IZGRAĐIVANJE KONCEPTA OBRAZOVNE TEHNOLOGIJE Dušan Kljakić, mr sc. Pedagoška akademija Sarajevo Adresa: Skenderija 72, Sarajevo; Tel.: ++ 387 33 214 606; Email: dkljakic@pa.unsa.ba Rezime. Koncept, naučno područje i profesionalno polje rada obrazovne tehnologije imaju svoje začetke u 1960-tim godinama, a konsolidacija naziva obrazovna tehnologija uspostavljena je u narednih desetak godina. O tome svjedoče nazivi pojedinih stručnih tijela i organizacija kao što su Nacionalni savjet za obrazovnu tehnologiju NCET (Velika Britanija, 1967), Komisija za nastavnu tehnologiju (SAD, 1970) i druge. Od 1970. godine pa sve do današnjih dana koncept obrazovne tehnologije doživljava stalne promjene, prilagođava se novom razumijevanju procesa učenja i napredovanju informacione i komunikacione tehnologije. Značajnu ulogu u definisanju koncepta obrazovne tehnologije u čitavom proteklom periodu ima autoritativna međunarodna organizacija Udruženje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT, sa sjedištem u Vašingtonu DC. U ovom radu pledira se na uspostavljanje što veće podudarnosti definicije obrazovne tehnologije i studijskih sadržaja ove nastavno-naučne discipline na nastavničkim fakultetima. Ključne riječi: obrazovna tehnologija; nastavna tehnologija; koncept obrazovne tehnologije; studij obrazovne tehnologije UVOD Termin «obrazovna tehnologija» široko se upotrebljava u obrazovanju, ali često sa različitim značenjem. Za neke, riječ «tehnologija» označava uređaje koji isporučuju informaciju i služe kao sredstvo za izvršavanje zadataka, ali oni koji rade u tom području pod «tehnologijom» podrazumijevaju sistematski proces rješavanja problema naučnim metodama. Otuda, obrazovna tehnologija upravo se odnosi na poseban pristup za postizanje cilja obrazovanja. «Tehnologija» u širem smislu može obuhvatiti grafoskope, pa čak i olovku s papirom, ali u modernom smislu uglavnom se podrazumijeva da je riječ o tehnologijama koje su stigle sa «informacionom revolucijom», tj. koje su povezane sa računarima. Šta rade ovi tehnolozi, gdje se mogu zaposliti? Neki se bave planiranjem i unapređivanjem nastave, neki izrađuju nastavne materijale, drugi vode instrukcije, sastavljaju kolekcije resursa za učenje. Donedavno, većina tehnologa zapošljavala se u školama i koledžima kao direktori centara za resurse i stručnjaci za razvoj nastavnih programa (kurikuluma). Mnogi su i sada na takvim pozicijama, ali sve veći broj se zapošljava u agencijama za osposobljavanje u biznisu, industriji, vladinom sektoru, vojnom sektoru i zdravstvu. Koledži i univerziteti zapošljavaju pojedince za rad na programima za poboljšanje nastave koji koriste različite tehnologije. Obrazovna tehnologija, kao kategorija profesionalnog područja rada, nastala je 1960-tih godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Prije toga, ljudi koji su bili angažovani na
Slide 2: poslovima i zadacima za koje danas smatramo da pripadaju obrazovnoj tehnologiji, nisu imali etiketu tehnologa obrazovanja. U tim prvim danima, u područje obrazovne tehnologije pristizali su ljudi koji su se bavili audiovizuelnim obrazovanjem ili programiranim učenjem. Većina specijalista za audiovizuelno obrazovanje radili su kao savjetnici za nastavnike ili njihovi instruktori, i obezbjeđivali su za njih nastavne materijale. Kao teorijska osnova važio je princip da bogatstvo i raznovrsnost stimula pojačava pažnju i motivaciju. Mislilo se: što više medija, tim bolje. Sada to više ne važi, ali se toga principa i danas mnogi pridržavaju. Naime, teoretičari komunikacije pokazali su da postoji limit za količinu informacije koja se može primiti i procesirati u bilo kojem trenutku, te da višekanalna komunikacija može biti i štetna. Kako je izvršen prelaz od audiovizuelnog obrazovanja na obrazovnu tehnologiju? Kao ključna ličnost za taj prelaz navodi se (M.R. Eraut, 1989) Dr Džems Fin (Dr. James Finn), u to vrijeme predsjednik Odjeljenja za audiovizuelnu nastavu (Department of Audiovisual Instruction, DAVI), profesionalne organizacije američkih specijalista za medije (National Education Association, NEA). U svom radu «Tehnologija i nastavni proces» (Finn, 1960) on je razmatrao moguće relacije tehnologije sa obrazovanjem, ali je to postavio u kontekst opšte diskusije o ulozi tehnologije u društvu. Njegov glavni argument je bio da su mnoge oblasti društva u SAD transformirane tehnologijom, te da je neizbježno da i obrazovanje doživi sličnu transformaciju. Odjeljenje za audiovizuelnu nastavu DAVI iste godine izdalo je zbornik radova «Mašine za učenje i programirano učenje». U njemu se koncipira nastavna tehnologija kao primijenjena teorija učenja. U to vrijeme fokus je bio na audiovizuelnim medijima kao što su radio, televizija, film, slajdovi, filmske trake i audio zapisi. KONSOLIDACIJA NAZIVA OBRAZOVNA TEHNOLOGIJA Period od 1967. do 1972. godine može se označiti kao period konsolidacije. Obrazovna tehnologija postala je prepoznatljiv pojam i ljudi je počinju prihvatati kao definisano profesionalno područje koje obuhvata niz radnih mjesta u svim sektorima obrazovanja.  Prvo zvanično priznanje područja nazvanog obrazovna tehnologija došlo je iz Velike Britanije, u kojoj je uspostavljen Nacionalni savjet za obrazovnu tehnologiju (National Council for Educational Technology, NCET), u 1967. godini. Definicija područja koju je NCET dao 1967. godine, glasi: «Obrazovna tehnologija je razvoj, primjena i evaluacija sistema, tehnika i sredstava za poboljšanje procesa ljudskog učenja»   U Velikoj Britaniji, Udruženje za programirano učenje (Association for Programmed Learning, APL) odmah je (1968) u svom nazivu dodalo «i obrazovnu tehnologiju» Odjeljenje za audiovizuelnu nastavu DAVI, Nacionalnog udruženja za obrazovanje NEA u SAD, izdvaja se 1970. godine iz udruženja NEA i postaje samostalno 2
Slide 3: udruženje, sa nazivom Udruženje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT (Association for Educational Communications and Technology, AECT). Novo udruženje AECT formulisalo je 1972. godine obrazovnu tehnologiju na slijedeći način: «Obrazovna tehnologija je oblast koja se bavi olakšavanjem ljudskog učenja kroz sistematsku identifikaciju, razvoj, organizaciju u korišćenje cjelokupnog obima resursa za učenje i kroz vođenje ovih procesa». Definicija iz 1972. godine proklamuje obrazovnu tehnologiju kao oblast (engl. Field) i kao koncept, a fokus se prebacuje sa audiovizuelnih medija – resursa za učenje – na proces kreiranja upotrebe tih resursa.  Američki Kongres za jedan izvještaj 1970. godine, imenovao je komisiju sa nazivom «Komisija za nastavnu tehnologiju». U izvještaju Komisije, nastavna tehnologija je zvanično definisana na slijedeći način: «Nastavna tehnologija je sistematski način planiranja, implementiranja i evaluacije ukupnog procesa učenja i podučavanja u okvirima specifičnih zadataka, baziranih na istraživanju ljudskog učenja i komuniciranja i korišćenjem ljudskih i drugih (engl. non-human) resursa radi efektivnije nastave» Ova definicija autoritativne komisije uticala je da se u formulisanju koncepta naglasi «proces», «sistematski», «bazirano na istraživanju» i «efektivnije».  U Sjedinjenim Američkim Državama osnovan je i Nacionalni centar za obrazovnu tehnologiju (National Center for Educational Technology) ULOGA MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE AECT Tehnolozi obrazovanja objedinjuju svoje interese i aktivnosti u okviru lokalnih, nacionalnih i međunarodnih profesionalnih udruženja. Takva su velika udruženja: Udruženje za obrazovne komunikacije i tehnologiju (AECT), sada sa sjedištem u Blumingtonu, Indijana, SAD; Međunarodno društvo za tehnologiju u obrazovanju ((ISTE) sa sjedištem u Judžinu, Oregon, SAD; Udruženje za medije i tehnologiju u obrazovanju u Kanadi (AMTEC), sa sjedištem u Etobikoku, Ontario, Kanada; Udruženje za tehnologiju učenja (ALT), sa sjedištem u Oksfordu, Ujedinjeno Kraljevstvo. U definisanju koncepta, naučnog područja i profesionalnog polja rada obrazovne tehnologije naročito je zaslužno međunarodno udruženje AECT, sa sjedištem u Vašingtonu DC (od 1999. godine u Bloomingtonu, Indiana, SAD). Kako smo ranije vidjeli, inicijativa za uvođenje pojma «obrazovna tehnologija» potiče od jednog od predsjednika ovog udruženja, dok je bilo organizovano pod nazivom DAVI, u sastavu organizacije NEA (Finn, 1960). Udruženje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT (Association for Educational Communications and Technology) je vodeća međunarodna organizacija koja predstavlja profesionalce nastavne tehnologije iz škola, koledža i univerziteta, te korporacija, vladinog i vojnog sektora. Njena misija je obezbjeđenje vođstva u obrazovnim komunikacijama i 3
Slide 4: tehnologiji, povezivanjem profesionalaca koji imaju zajednički interes u korišćenju obrazovne tehnologije i njenoj primjeni na proces učenja. AECT ima 11 odjeljenja ili sektora specijalnog interesa članova. Odjeljenja obuhvataju interese članova po područjima: projektovanje nastave, istraživanje i teorija, rad s medijima, učenje na daljinu, mediji za školske programe, osposobljavanje u industriji, proizvodnja medija, nastava bazirana na računaru, interaktivni sistemi, međunarodni interesi, i sistematsko restrukturiranje škole. O masovnosti ove organizacije govori i podatak da je već 1970. godine imala oko 10 000 članova. Udruženje održava aktivnim program publikacija, uključujući TechTrend, koji izlazi šest puta u toku akademske godine; Educational Technology Research and Development, istraživački časopis koji izlazi četiri puta godišnje, te veliki broj knjiga i videotraka (na Internetu, vidjeti http://www.aect.org/). AECT sponzoriše godišnju konvenciju i međunarodnu izložbu Računarska i nastavna tehnologija, svake godine u februaru. Na godišnjoj konvenciji održi se više od 300 sesija i radionica fokusiranih na probleme kako nastavnici upotrebljavaju nove tehnologije i nastavne metode u učionici. Na međunarodnoj izložbi izlažu se posljednji modeli računarskog hardvera i obrazovnog softvera. Usto, udruženje sponzoriše godišnji seminar profesionalnog usavršavanja i godišnju konferenciju o razvoju, svakog ljeta. Ovo autoritativno međunarodno udruženje AECT definisalo je obrazovnu tehnologiju 1977. godine na slijedeći način: «Obrazovna tehnologija je kompleksan integralni proces koji uključuje ljude, procedure, ideje, uređaje i organizaciju za analiziranje problema, te planiranje, implementiranje, evaluaciju i provođenje rješenja o tim problemima, u situacijama u kojima je učenje svrsishodno i upravljano». U periodu od 1980. do 1990. godine među brojnim studijama koje iz različitih aspekata prikazuju novo područje rada i stvaraju pretpostavke za definisanje nove nastavno-naučne discipline, navodimo samo rad Roberta Hajniha «Adekvatno proučavanje nastavne tehnologije» (Heinich, 1984) i univerzitetski udžbenik grupe autora «Nastavni mediji i tehnologije nastave» (Heinich & dr, 1985) Godine 1994. autorice Sils i Riči (Seels, B. & Richey, R.) objavljuju knjigu «Nastavna tehnologija: Definicije i domeni područja» u izdanju Udruženja za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT (Seels&Richey, 1994). Tu Udruženje za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT daje novu definiciju, ali za nastavnu tehnologiju, s nadom da će važiti bar slijedećih deset godina: «Nastavna tehnologija je teorija i praksa planiranja, realiziranja, vođenja, vrednovanja i usavršavanja procesa učenja i resursa za učenje». Termin «nastavna tehnologija» odnosi se na koncepte, teoriju i polje rada, a fokusira se na olakšavanje učenja putem tehnologije, pod uslovom da je učenje «svrsishodno i upravljano», kako je i stojalo u ranijoj definiciji polja (AECT, 1977). Iako se «obrazovna tehnologija» i «nastavna tehnologija» ponekad upotrebljavaju kao sinonimi, riječ je o širim i užim procesima. Nastava je uža od obrazovanja, u smislu da se odnosi na situacije koje su svrsishodne, tj. u kojima je učenik usmjeren na specifične ciljeve ili zadatke postavljene od nekog drugog, i više upravljane, tj. u nastavi se koriste metode i resursi planirani i vođeni od 4
Slide 5: nekog drugog. Tako je nastava podskup obrazovanja, a nastavna tehnologija podskup obrazovne tehnologije. DOGRAĐIVANJE KONCEPTA OBRAZOVNE TEHNOLOGIJE Posljednje godine donijele su mnoge promjene i izazove u teoriji i praksi obrazovne tehnologije. Novo razumijevanje procesa čovjekovog učenja i prirode samog znanja izazvali su edukatore da ponovo razmisle o osnovnim konceptima na koje se oslanjaju nastavne metode. Napredovanja u informacionoj i komunikacionoj tehnologiji (ICT) izmijenila su i proširila mogućnosti za podršku učenju u učionici i učenju na daljinu. Što više ima digitaliziranih resursa za učenje, tim se jednostavnost i ekonomičnost njihovog prenosa povećava, a sve to predstavlja novi izazov ustaljenim mišljenjima o načinu kreiranja, pohranjivanja i korišćenja resursa. Promjene koje se dešavaju u području obrazovne tehnologije moraju imati odraza i na definiciju samog područja, da bi definicija bila savremena i adekvatna. U nacrtu nove definicije, koju su u junu 2004. godine za organizaciju AECT pripremili Dr Majkl Molenda i Ronda Robinson, stoji: «Obrazovna tehnologija je studij i etička praksa olakšavanja učenja i poboljšanja performansi kreiranjem, primjenom i vođenjem adekvatnih tehnoloških procesa i resursa». U definiciju su ugrađeni svi glavni elementi definicije AECT iz 1994. godine, ali sa nešto izmijenjenim vokabularom, razlikom u naglascima i nekim dodatnim elementima. Novu definiciju treba vidjeti kao poboljšanje i osavremenjavanje definicije AECT iz 1994. godine, a ne kao promjenu osnovnog koncepta. Ona je, po svom duhu, evoluciona, a ne revoluciona. Teorijsko razumijevanje, kao i praksa iz obrazovne tehnologije, zahtijevaju kontinualnu nadogradnju znanja i njegovog rafinisanja kroz istraživanje i promišljanje, što je obuhvaćeno pojmom studij. Pojmom etička praksa sugeriše se istraživačima, profesorima i projektantima da u profesionalnom ponašanju, u radu s učenicima i okruženjem, osim tradicionalne efektivnosti i efikasnosti, vode računa i o «dobrima» društva. I tako dalje. Obrazloženje nacrta nove definicije, tj. značenja obrazovne tehnologije, dato je na 23 stranice i može se naći na Internetu (vidjeti LIT.). Nacrt nove definicije odražava promjene nastale u ovoj oblasti i, po autorima nacrta, trenutni je snimak sadašnjeg stanja. Konačna formulacija definicije biće utvrđena nakon sveobuhvatnog kritičkog razmatranja nacrta u krugovima brojne populacije članova AECT. STUDIJSKE CJELINE OBRAZOVNE TEHNOLOGIJE U skladu sa dosadašnjom definicijom obrazovne tehnologije (AECT, 1994), u proteklih desetak godina koncipirani su i prilagođavani sadržaji nastavno-naučnih disciplina iz ove oblasti na nastavničkim fakultetima, sa težištem na tehnologije procesa učenja i resurse za učenje (medije). Najuticajniji članovi Udruženja za obrazovne komunikacije i tehnologiju AECT Dr Robert Hajnih i Dr Majkl Molenda, sa još dva eksperta iz oblasti obrazovne tehnologije, već više od 5
Slide 6: 20 godina održavaju univerzitetski udžbenik iz ove discipline, prilagođavajući ga novim konceptima. Osim brojnih univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama, udžbenik je u upotrebi na visokoškolskim institucijama širom svijeta, što se vidi po mjestima izdavača: London (Velika Britanija), Sidnej (Australija), Toronto (Kanada), Meksiko (Meksiko), Nju Delhi (Indija), Tokio (Japan), Singapur (Azija, Pacifik), Rio de Žaneiro (Brazil). Sadašnji naziv udžbenika je «Nastavni mediji i tehnologije za učenje» (Instructional Media and Technologies for Learning). Upoređivanjem naslova udžbenika sa definicijom tehnologije (AECT, 1994 ) lako se prepoznaje podudarnost. Na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, počev od akademske 2000/2001. godine, na trećoj godini studija izučava se nastavno-naučna disciplina Osnove obrazovne tehnike i tehnologije. Program studija izrađen je prema sadržajima pomenutog udžbenika, a pripremljena su i skripta za studente. Program sadrži slijedeće studijske cjeline: 1. Uvodni dio 2. Principi vizuelnog dizajna 3. Procesi vizuelnog dizajna 4. Mediji bez projiciranja 5. Mediji za projiciranje 6. Audio 7. Video 8. Računari 9. Multimediji bazirani na računarima 10. Računarske mreže 11. Učenje na daljinu 12. Tehnologije procesa učenja 13. Pogled naprijed Koncepti pojedinih elemenata programa nalaze se na CD-ROM-u i mogu biti prezentirani auditoriju. LITERATURA AECT. (2004). The Meanings of Educational Technology. AECT Definition and Terminology Committee document #MM4.0.(On-line). Preuzeto 10. marta 2005, sa adrese http://www.indiana.edu/~molpage/Meanings of ET_4.0.pdf Eraut, M.R. (1989). Conceptual frameworks and historical development. In M. Eraut (Ed.) The international encyclopedia of educational technology. Oxford: Pergamon Press. Finn, J. D. (1960). Technology and the instructional process. AV communications review, 8(1), 5-26. Heinich, R. (1984). The proper study of instructional technology. Educational Communications and Technology Journal, 2, 84-98. 6
Slide 7: Heinich, R., Molenda, M. & Russel, J.D. (1985). Instructional media and technologies of instruction. New York: Macmillan. Seels, B.B. & Richey, R.C. (1994). Instructional technology: The definitions and domain of the field. Washington, DC: Association for Educational Communications and technology. NAPOMENA. Ovaj rad prvi put bio je objavljen u Časopisu za teoriju i praksu odgoja i obrazovanja «Naša škola» (Sarajevo), broj 32, 2005., str. 3-9. 7